Što reći o igri staroj skoro 4 godine. Mnogi bi odmah rekli sranje, zastarjelo ili slično, no prevarili bi se. Igra je još uvijek igriva i zanimljivija od mnogih drugih igara koje se mogu ponositi jedino dobrom grafikom i ničim drugim. Naravno, riječ je o MORROWINDU! Nastavku legendarne Arene i još boljeg Daggerfalla.

Igra je bila najavljena još 2000-te godine, no mnogo im je trebalo da ju završe i i zbace na nemilosrdno tržište.  Naravno, dobru igru se ispalti čekati. 2003. godina je došla brzo, zajedno sa Morrowindom.

Što god ja sad napisao o toj igri ne možete si sve dočarati jer je igra toliko dobra da ju morate probati kako biste se uvjerili  da je sve to istina.

Igru započinjete kao običan čovjek na brodu. U prvi tren ne znate gdje ste ni što vam je cilj. Jedino što vidite je unutrašnjost broda te jedan dark elf (inače se zove Jiub). Taj elf vam nešto govori, no tada vam ništa od toga neće imati smisla, bar ne dok ne odigrate nekih 50-tak sati igre. Tada možda nešto i shvatite. No ostavimo se Jiuba. Ubrzo dolazi stražar i govori vam kako ste stigli na odredište te kako morate izaći van. Odnosno, vi ste bili zatvorenik, no sada vas puštaju van. Nije vam jasno? Nije ni meni bilo, no strpite se još malo...

Uglavnom, u slijedećih nekoliko minuta ćete kreirati lika, odabrati si glavne atribute (2), skillove (5 major i 5 minor), te sign odnosno horoskopski znak (nije nevažno!). Ubrzo izlazite van, no prije toga uzmite iz sobe sve što možete, kako biste si mogli kupiti početni oklop. Nije neki, no za početak i više nego dovoljno..

Neću vam sada pričati što trebate dalje učiniti jer imate ogromnu mapu pred sobom. Jedino što morate je otići u Balmoru i predati neki paket Casiusu Cossadesu. Tada će vam dio igre postati jasniji. Otkrite sami što, no jedino što ću vam reći je da postajete član Blades-a i to su na neki način glavni questovi, no ja ih nisam riješavao dok nisam skupio dovoljno iskustva u igri, te dok nisam riješio neke druge stvari. Moja preporuka je da samo predate paket i odete dalje. Imate mnogo toga za istražiti...

Neću ići baš toliko u detalje, no ima još nekoliko vrijednih stvari za spomenuti. Prvo mapa. Čim otvorite kartu ostat ćete zapanjeni. Mapa je toliko ogromna da će vam trebati nekih 40-tak sati da biste ju cijelu obišli. Iako ne možete samo tako lutati. Mislim, možete no najbolje je ići po mapi putem questova, a i tako će vam biti najlakše. U sredini mape je planina na koju morate doći kako biste riješili glavni quest, te kako biste ubili Dagoth Ur-a, no o tome možda poslije. Također imate nekih 1000 otočića oko glavnog otoka, plus ogroman otok koji vam dodaje expanzija Bloodmoon, te oko 500-njak dungeona koje možete istražiti. Naravno, samo neki su vam važni za questove, a ostali su samo za vaše osobno istraživanje... Specifičnost sjevernih krajeva Morrowinda su dunmeri koji propovijedaju obistinuće legende.. Kako je Teo Valić rekao, za to treba pišati krv i jedino kad vidite shvatite zašto je to tako...

Lutanjem po Vvardenfallu nećete daleko stići. Možda ćete napredovati level ili dva, no sve je to relativno malo. Najbolji način za sakupljanje experience-a je riješavanje questova te treniranje kod lokalnih vojnika i mage-va. U Morrowindu imate nekih 13 guildova, od kojih 10 možete naći po gradovima. Također, težina questova ovisit će o vašim sposobnostima, levelu, te ranku u određenom guildu. Vrlo dobro je što su u početku questovi u stilu odi do onog i donesi mi to, pobi podivljalu gamad tamo, no igra je mnogo više od toga.

Polako mi ponestaje riječi, no toliko je još toga za ispričati. Ne želim preopširno pisati jer ne bi stao do sutra, no opet ne bi želio naškrabati gluposti i pokvarit cijeli dojam o toj igri. Vrlo važna stvar su itemi kojih je negdje oko 10.000. Zamislite koliko je to. Sjećam se da nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam prvi put igrao tu igru. Svaki dungeon je imao nešto novo, neko novo oružje, oklop, neprijatelje i slično. To ljeto je bilo je***o.

Također, za Morrowind su izašle 2-ije expanzije. To su Tribunal i Bloodmoon. Tribunal je sranje, jer praktički ne donosi ništa novo, dok je Bloodmoon druga priča. Kao što sam već rekao Bloodmoon donosi ogroman otok koji je prekriven snijegom i ledom, i mogu reći da je dosta gadan. Kada vas počnu napadati ogromni medvjedi, divlje svinje na kojima jašu neki debilni goblini, vukovi, vukodlaci i ostala krvožedna gamad, nije vam svjedno. Ukoliko još nemate Bloodmoon obavezno ga nabavite, dok je Tribunal bacanje novaca i ne donosi ništa osim jedne utvrde Morunhold koja je puna goblina i nema ništa revolucinarno. Čak je i loše uvedena. Vi kao zarobljenik niste mogli otići sa Morrowinda, a sad odjednom možete tražiti jednu mejđicu da vas tamo prebaci i gotovo. Otišli ste kao da nikada niste ni bili na Morrowindu. Možete se isto tako lako vratiti, no po meni je to blesavo.

Jedino što ću još spoenuti, a zaboravio sam, je to da u igri ima vampira i vukodlaka. Da biste postali jedno od toga morate ih naći te ih pustiti da vas ugrizu. To donosi pozitivne i negativne strane. Ovisi od igrača do igrača. U svakom slučaju probajte...

Šta se tiče hardverskih zahtjeva mislim da neće biti problema. Igra ima skoro 4 godine, pa vjerojatno svi imaju pile koje mogu bez problema pokrenuti igru na najvišim detaljima. Zaboravio sam spomenuti da igra ima Pixel Shadere što je u toj godini i u tadašnje vrijeme bilo nezamislivo. Da biste igrali igru morate minimalno imati 650 MHz, 256 Mb RAMA (i to onih SDR RAMA), DX8, i 32 Mb RAMA na grafičkoj. Za malo bolje igranje se preporuča 1000+ MHz, 512 RAMA, 64 ili 128 Mb RAMA na grafičkoj.  Naravno, uz 668 neprimjetnih Mb. Sa expanzijama sveukupno 1.3 Gb, što je danas vrlo malo, jer svaka novija igrica zauzima i po 4 Gb-a.

Nažalost igra nema multyplayer, no svejedno se isplati igrati, jer je singleplayer toliko velik da će vam trebati preko 500 sati igre da biste je u potpunosti doživjeli i odigrali...

Pisao bih ja još, no ne želim vam sve otkriti. Čar i je u otkrivanju. Izašao je i TES 4 Oblivion, no po meni manje igriv i lošiji, što ćete vidjeti uskoro, kao i igre koje sam najavio, a to su Fable i HoMM V... Puno pozdrava do slijdeće recenzije...

Definitivno, jedan od najigranijih žanrova su upravi pucačine. Još je legendarni Quake II izamio osmjehe na lica svih gamera. Tada je to bio vrhunac tehnologije i svega ostaloga. Imala je sve što možete poželjeti. Grafiku, igrivost, odličan zvuk (narvno, sukladno vremenu), te multiplayer. Sjećam se da sam još na PlayStation-u rasturao s bratom do nekoliko sati bez prestanka, samo se ''fragajući'' u beskraj. Stavili smo da je pobijednik tko skupi prvi 100 killova. Naravno, to se brzo završi. Za nekih 20 minuta, no nakon što odigrate 10-ak i više takvih partija, nije vam svejedno da li ćete nastaviti igrati ili malo odmoriti oči. Pitanje je kada će opet doći nešto tako zarazno. No, to su bili sami počeci takvih igara i možemo zahvaliti Bogu što ima sve više takvih igara. Naravno, tu su još legendarni Doom 1 i 2, te Wolfenstein 2D, i još neke igre zbog kojih su neki padali na ispitima, a drugi gubili noći blejeći u monitore i televizore...

U današne vrijeme, postoji mala invazija na gamere. Stalno izlaze nove igrice, i usudio bih se reći, 60% njih su FPS-ovi (first person shoteri). Zašto? Zato jer su jednostavne, a zarazne, pogotovo ako igrate u mreži s nekim. Tada je to idealno. Današnje pucačine se po mnogočemu razlikuju od onih starih. To ima i prednosti i mana, no definitivno je pridonijelo razvoju tog žanra.

Uzmimo za primjer nastavak već spomenute igre, Quake III. Puni naziv je Quake III Arena ili Team Arena, ovisno o verziji, no Team Arena je baš namjenjena mreži i mrežnome igranju...

Quake III je igra koja ima sve, odnosno imala je dok nisu došle još bolje i još jače igre. Imala je grafiku, imala je ogroman izbor mapa (naravno, ta brojka je svakim danom rasta), velik broj likova, modova, te zvuk. Također, Unreal Tournament je imao veliki izbor modova. Modovi su bili klasično napucavanje, capture the flag, deathmatch, free for all i drugi. Svaki mod je super, no capture the flag mi je posebno zapeo za oko i volio sam ga igrati. Pogotvo ako sam igrao u timu s nekim. Cilj je ukrasti zastavu od protivničkog tima i donijeti ju u svoj teritorij. Vrl ozahtjevno, jer ako poginete, zastava se vraća na svoje mjesto. Zato je u svakom timu važna suradnja i spremnost na sve. Ako vaš partner pogine, nemojte stajati. Samo trčite i ne obazirite se na ostale. To vam je jedina šansa... ukratko, Quake 3 i Unreal Tournament su bili sve što ste tražili od jednog FPS-a...

Tada dolazi nova generacija, a to su Quake 4, Unreal Tournament 2k4, half Life 2, Doom 3 i još poneki naslov, no nijedan vrijedan posebnog spomena. Osobno, gotovo svi su me razočarali. Quake 4 je bio prezahtjevan. Mislim, mogao sam ga pokrenuti na pristojnoj rezoluciji i sa dobrim detaljima, no svejedno. Zahtjevan, zvuk ništa posbeno, grafika ovisi o pili koju imate, a igrivost je dobra prvih nekoliko sati. Engine su uzeli od Dooma 3. Isto što sam rekao za Quake 4 vrijedi i za Doom 3. Dosadan, ubitačno zahtjevan, jednoličan - ukratko, sranje. Half Life 2.. hm... Odlična igrica, odlična grafika, igrivost dosta dobra, zvuk solidan, no nema ono nešto.. nema prepozntljiv štih koji će vas opet tjerati da ju odigrate. Ne izaziva u vama neki ''respekt'', kao što su to činili Unreal Tournament i ostali ''koljači vremena''. Unreal Tournament je jedina igra koja je ostala dosljedna korijenima i imala je ono nešto. Modovi su ostali nepromijenjeni, odnosno, ostali su svi stari te su dodani neki novi. Grafika urnebesno dobra, zvuk solidan (moglo je to i bolje), a igrivost ubitačna. Ponavljam, pogotovo ako ste u mreži. Tada igri nema kraja. Možete se ubijati neprestano, bez vremenskog ograničenja i jamačno će proći sati prije nego ćete stati...

To me vodi do jednog zaključka. Stare igre su puno bolje. Možda ne po grafici, po zvuku, po efektima, no sigurno po igrivosti. Danas je sve komercijala, od glazbe do igrica, zato ne možemo očekivati nešto spektakularno u bližoj budućnosti, no možemo se nadati da će produkcijske kuće shvatiti da ne žele svi samo grafiku zbog koje će morati kupit novu grafičku, nego igru koju ćemo igrati zbog same igre. Zbog koje nećemo spavati, zbog koje ćemo gubiti vikende, zbog koje ćemo dobivati jedinice i padati na ispitima, igre zbog kojih ćemo zapostaviti bližnje, prijatelje, rodbinu, cure (ili dečke, kako tko). Zbog kojih ćemo veseli dolaziti kući nakon napornog dana i opustiti se uz nju. Ako opet to doživimo, znam da ćemo biti sretni ma kako to glupo nekome zvučalo... Onaj tko to nije isprobao ne zna kako je to, no pravi gameri znaju što znači imati doživotne podočnjake. Barem ih ja imam, no neka tako i ostane.. ne smeta mi.. barem se po nečemu prepoznajem... pozdrav svima...

Što reći o igri koja je stara preko 6 godina? Možemo mnogo toga. Diablo 2, općenito je postao sinonim za sve hack'n'slash igrice, no rijetko koja ju je uspijela premašiti... Zapravo, po meni je to najbolji hack'n'slash svih vremena, iako su neki govorili da je igra zastarjela i slična sranja, no to su samo zlobnici koji se ne mogu s tim pomiriti. Blizzard je dokazao da je najbolji gamerski team i teško tko će ga skinuti s trona.

Sjetimo se samo početaka Diablo serijala. Legendarna jedinica se igra još i danas, a prošlo je skoro deset godina otkako je igra zaživjela. Odmah nakon toga dolaze zakrpe, odnoso patch-evi te expanzija pod imenom Hellfire. Dok ovo pišem, upravo se ta igra instalira. Dobro, instalira se za nekih minutu-dvije ali ipak.. Već tu Blizzard dokazuje da je on začetnik takvih igrara i da će to i ostati, iako su se dokazali i odličnim naslovom World of Warcrafta...

Diablo 2 je igra koja je izašla 2000-te godine i odmah se proširila na svih 7 kontinenata. Dobro, možda nije po Africi jer oni nisu vidjeli kompjutera, ali nema veze.. Čak i polarni medvjedi ''peru'' po Diablu. Igra je po žanru, kao što sam već rekao, hack'n'slash, no mnogi ju vole svrstati pod RPG. Ima nekih elemenata, no to je čistokrvna makljaža. Uzmi mace, axe, sword... i udri. Što više to bolje, a ne kao Dungeon Siege (kojeg su neki nazivali nastavkom Diabla, no to zasigurno nije) u kojem te napadaju podivljale muhe te puževi veličine debele svinje koja se ne može pomaknuti.. Prešao sam i Dungeon Siege 1 i 2, no samo jedanput, jer je drugi put jednolično i sve što ste naši prvi puta, naći ćete i drugi. U Diablu je to malo drukčije. Igra ima tri razine: Normal, Nightmare i Hell. Sa svakim likom (7) možete prijeći igru, no s nekima će biti teže, a s nekima lakše. Tu su standardni Barbar, Paladin, Necromancer, Assassin, Druid, Amazon i Sorceress. Najviše sam puta igra s Barbarom, no na Hell postane preteško. Jednostavno, morate igarati s nekim, no tome kasnije. Također dosta lagano je sa Sorceress. Ako se bazirate na jednu vrste magije, stavrno je lagano, no opet do Hella. Ako igrate s fire magijama, tada vam te iste magije mogu nanositi i do  5 000 damage-a, što je izuzetno puno, no mnogim creaturima piše ''fire resist'', pa vam nije svejedno. Ne možete ući u close combat jer je velika vjerojatnost da ćete izgubiti, a magije im ne nanose ništa damage-a. Isto vrijedi i za cold magije te lightning. Kad tad ćete naići na dio igre koji nećete moći prijeći. Zato je najbolje puniti sve po malo, pa ako ne ide fire, ide cold ili lightning...

Ako bi pisao za svakog pojedinačno, previše bi mi vremena oduzelo, pa vam preporučam da probate igru, i siguran sam da će vam se svidjeti. Bar meni je, jer ju igram već 6 godina, i igrat ću je sigurno još toliko. Naravno, ne stalno. Igram, pa nekoliko mjeseci ne igram, pa opet igram i tako u krug.

Itemi.. to je zasebna stvar o kojoj se isto da pisati. Na svakoj razini ćete naići na drukčije iteme i to sve jače i jače. Naravno itemi na hell su toliko jaki i rijetki da će to biti poticaj za daljnje igranje. Kada vam prijatelj kaže da je našao neki super item na normal, pohvalite mu se s onim što ste našli na hell, pa da vidimo onda ko je jači. Itemi su podjeljeni na normal (najobičniji i najčešći), socket (ili gemmed, možete ih puniti s kamenjem koje nalazite tijekom igre, na rare (malo rijeđi itemi), te unikate (najbolji i najrjeđi itemi). I da ne zaboravi tu su stvari iz kompleta. Svaki komplet je za nekog drugog igrača. Isengard za barbara i slično, mada možete sve nositi osim ako striktno ne piše (amazon only ili tako nešto). Što više dijelova iz kompleta imate to bolje. Više bonusa i svega ostaloga... 

Šta se tiče mrežnog igranja, ne možete igrati ako nemate original. To vrijedi za Battle Net. Naravno, možete igrati preko neta, tako da jedan hosta game, a drugi se join-aju. Vrlo dobra stvar ako se želite s nekim trade-ati za iteme ili odmjeriti snage u duelu. Također, to je jedini način da igru prijeđete na hell, jer durkčije nećete moći. Ako i uspijete na neku foru, morat ćete se jaaaakkkooo pomućiti.

Šta se tiče hardverskih zahtjeva, vjerojatno možete predpostaviti da igra nije zahtjeva, tako da ju najobičnija kanta može pokrenuti. Ja sam to igrao na Athlonu 900 s GeForce-icom MX 400.. No to se vidi na grafici. Imate rezoluciju 600x400 i 800x600 i to je to...

Naravno, uz to najbolje ide vrećica ljutog čipsa i 2l Coca-cole. Zapravo, puno više ako odlučite igrati malo duže. Pogotovo ako ste na nekom lan-partyju ili igarte u mreži.. Ugodno igranje želi vam Game Master...

Evo nekoliko novosti. Ovih par dana nisam imao vremena pisati, no od sada ću biti redovitiji. Naravno, od slijedećeg puta. U prošlom postu sam napisao nešto o Ogame-u. Jučer se otvorio 8. univerzum (univerzija). Vrlo dobra prilika za početnike jer je malo ljudi i nisu još razvijeni niti će biti još neko vrijeme, pa zato navalite...

Također ovih par dana u Americi se održava E3 sajam. Najveći gaming festival i jedna od životnih želja mi je otići tamo. U naradnih par postova ću sigurno inspiraciju nalaziti u tome, a onda ćemo vidjeti. Najveći hit je sigurno bila expanzija za World of Warcraft (Burning Crusade) koji sam recenzirao prije nekog vremena.

Ovaj blog sam registrirao na neke strane blog domene i preporučam svima da si to naprave jer vam može samo pomoći i povećati promet na blogu.. Linkove možete pronaći dolje lijevo, ispod info boxa....  

Što je Game Master radio ovih par dana? Pa bio sam zauzet nekim drugim stvarima pa nisam stigao ništa napisati. Zapravo, mislio sam, no u subotu ujutro sam bio na kavi s naj frendicom i frendom, a nakon toga sam zaboravio. I oni su otvorili blogove, koje možete naći s desne strane. Također, malo sam igrao Ogame kako bi mogao nešto napisati, pa evo ga:

Ogame je izvorno njemačka igra koja se proširila po cijeloj Europi, no i dalje. Hrvatske servere možete naći na adresi http://www.ogame.com.hr ili preko balkanskog servera http://www.ogame.ba.

Sama igra zamišljena je kao svemirska strategija, no gotovo sve je kao u realnom vremenu. Nije da se građevine grade 5 minute, nego 3-4 sata u početku, a što idete dalje to vam više vremena treba. Zadnji stadij brodova je Zvijezda smrti i mislim da se gradi preko 24h. Naravno, do toga ćete se dobro namučiti, jer ima toliko toga za istražiti da će proći najmanje 2-3 mjeseca dok skupite i napravite sve za nju.

No, to je samo jedan dio igre i ono ćemu teže mnogi igrači, ali ima mnogo toga što bi trebalo spomenuti. Od raznih saveza, do flote, pljačkanja bogatih playera zvanih ''farmi'', špijuniranje ostale gamadi koja se mota oko vas... previše je toga da bi sve opisao.

Počeo sam igrati iz čiste znatiželje i ubrzo mi se svidjela. No, ima problema kao i inače. Za aktivno igranje treba vam ADSL osim ako ne kanite plaćati 300 kuna interneta mjesečno. Morate često nadgledati planet, jer svakog trena vas netko može napasti, opljačkati, skršiti flotu, i što ste onda dobili? Razrušeni planet, uništenu flotu, manjak resursa.. jednom rječju – sranje. Zato ću ja predati account jednom prijatelju, pa nek razvija planet dalje, a onda možda ja preuzmem kad budem mogao...

Moja preporuka je da probate zaigrati na jednom od 7 univerzuma, no najbolje na ovom sednom, zadnjem. Najmanje je igrača i nisu još jako razvijeni, pa ih možete stići...

Flota. Što reći o tome? Mislim da je svima jasno da se radi o brodovima koji vam služe za napadanje playera, no i kao štit ako vas netko drugi napadne. U početku možete graditi samo male lovce, nakon toga velike lovce, krstarice, borbene bordove, bombardere, male transporere, velike transportere.. na kraju Zvijezda smrti... Također, planet će vam štiti topovi baš predviđeni za to. Opet, na početku krećete od raketobacaća, pa imate, Gausove topove, plazme (ako se ne varam), malu i veliku kupolu koje absorbiraju damage i slično...

Ako ste igrali Master of Orion ili Homeworld i svidio vam se, onda će i Ogame, no ovdje igrate protiv igrča koji razmišljaju, tako da ih nećete tako lako pobijediti... Probajte....

Toliko zasada od mene, a u slijedećem postu najvjerovatnije nešto o grafičkim karticama...

U prošlom postu sam napisao i opisao neke od najznačajnijih MMORPG-a današnjice, te njihove osnovne karakteristike. Danas ću napisati o jednom od najnovijih i najboljih MMO-a, a to je World of Warcraft (WoW, http://www.worldofwarcraft.com ili http://www.wow-europe.com). Iako ne igram tu igru, mnogo sam čuo o njoj, a u krajnjem slučaju i vidio. igra je izašla prije nekih godinu, ili godinu i pol, a već sada ima oko 8 milijuna registriranih korisnika. Na svu sreću, piratskih servera je jako malo i često se ruše, tako da se mnogi odlučuju ipak na original. Naravno, i to košta. Da biste uopće pokrenuli igru, treba vam brzi internet. Minimalno neki ADSL, jer na običnom modemu imam poteškoća s otvaranjem njihove official stranice, a kamoli da bi mogao pokrenuti igru. Nije to sve. Morate kupiti original igru, što je trenutačno nekih 350 kuna, te svaka dva mjeseca kupiti pre-paid karticu. Puna cijena te kartice je 209 kuna, no ukoliko ste student ili učenik, to će vas koštati oko 180 kuna. Kartica vrijedi 2 mjeseca, s tim da kad prvi put aktivirate karticu, imate mjesec dana besplatnog igranja i tek se onda kartica počinje trošiti, što znači, tri mjeseca. Nije loše za početak, pa ako vam se sviđa nastavite, ako ne, onda najbolje prodajte nekome account, jer  ste puno dali za to. Ipak mislim da će vam se svidjeti. Bar se meni, a nisam ju previše igrao. Samo malo kod frenda.

Što se tiče same igre i cjelokupog dojma, sve je odlično. Grafika je dosta šarena, zapravo, kao da je crtana na neki način, dok su hardverski zahtjevi umjereni. Igra vam neće trzati ako imate brz modem. Ukoliko se to događa, najbolje je da krenete igrati na nekom low-serveru, gdje još nema puno igraća, nego ući u neki high-server, gdje ima puno igrača, mnogi su lvl 60, a vi ste tek na početku. Imate stvarno mnogo server, tako da se zbog toga ne trebate brinuti. Narvno, svakih nekoliko mjeseci (???- nisam siguran koliko) se otvaraju novi.

Prilikom ulaska u igru, izabirete server i odmah nakon toga kreirate lika. Osnovna podjela je na Alliance i Hordu. Nakon toga se granaju na 4 rase. Po meni najbolji su Taureni (Horda), iako nisu ni Humani loši (Alliance).

Koliko sam ima prilike vdijeti, sve se vrti oko Guildova i Questova. Da biste lakše prolazili kroz igru, morate ući u neki Guild ili klan. Mnogo je lakše ako iza sebe imate nekoliko nabrijanih likova koji će svuda ići s vama.

Ograničenje postoji i to je lvl 60, no koliko sam čuo, s novom ekspanzijom koja bi trebala doći uskoro, to će se dignuti na lvl 70. Mnogi skillovi u igri su vrlo originalni. Zapravo, mogli smo ih vidjeti i u drugim igrama, no ovdje su toliko razvijeni da kada bilo koju igru usporedite s njom, nećete više isto gledati na dotičnu igru.

Ne znam što bih još napisao.. kao što sam rekao, igru nisam previše igrao pa ne mogu napisati svoja iskustva, no nadam se da ću je i ja zaigrati. Zapravo, sigurno hoću, čim dobijem ADSL. Trebao sam ga dobiti, no starci uvijek prigovaraju zbog toga. Kad-tad će i njima trebati, a kada to bude, potrčati ću bespućima ogromnog svijeta World of Warcrafta...

Mnogi se pitaju zašto tumarati ovim prostorima sam ko vuk, kad isto to mogu raditi sa tisućama drugih ljudi, koji će im pomoći ili ih napasti.. ovisi...

MMO (massive multiplayer online) je naziv za one igre koje nisu namjenjene singleplayeru, nego multiplayeru, odnosno igrat ćete ih preko interneta. Naravno, ne sami nego sa stotinama tisuća drugih ljudi zaljubljenjih u igrice.

U zadnje vrijeme uzima puno maha i sve više igara su baš MMO i njegov podžanr RPG (Role Playing Game). Neki od najpoznatijih naslova su Asheron's Call, Everquest, Dark Age of Camelot, te u zadnje vrijeme World of Warcraft.

Poseban naglasak stavljam na FRP, tj. Fantasy Role Playing koji se pomalo razlikuje od standardnog RPG-a. I to u većim površinama za istražiti, broju creaturea, broju klasa i još mnogo toga.

Današnje MMO igre razvile su se iz nekadašnjih Multi User Dungeon-a. Tada nije bilo Windowsa pa su morali pokretati igre s Unix-ima te se igralo u tekstualnom obliku. Možda se čini smiješno, no i danas ima ljudi koji to prakticiraju. Imaju ogroman prostor samo za sebe i svoje misli, odnosno imaju ogroman prostor koji mogu samo zamsliti te svatko igra ''svoju'' igru, jer ne zamišljaju svi isto neku kuću, halu, grad, nakraju i cijeli realm.

Prvi 3D MMORPG je bio Ultima Online (UO). Ne želim spominjati njezine nedostatke jer ju nisam igrao, no koliko sam uspio saznati, u to vrijeme je bila savršenstvo. Naravno, danas ćete rijetko naći nekoga tko se sijeća te igre, no još uvijek postoje stranice o toj igri. Makar bilo 5 igrača, serveri će postojati samo za njih. Naravno, takvo što se neće dogoditi...

Već u toj igri bilo je mogućnosti bojati odjeću i oklope što je važna karakteristika i to će se primjenjivati u svim ostalim, nadolazećim RPG-ima, bili oni Mulitplayer ili Singleplayer. Nije važno.

UO spada u kategoriju igara koji su bili zasnovani na skilovima (skills), za razliku od drugih koji se preferirali klase (class) ili profesije. Što se lik više razvijao u određenom skilu postajao je sve bolji, no uvijek je mogao uzeti nešto drugi i to vježbati.

 Po uzoru na legendarni UO nastali su mnogi RPG-i, a jedan od novijih je Dransik (Dransik, http://www.dransik.com). Nisam siguran da li je još uvijek besplatan, no u prvih nekoliko mjeseci je bio, no najavljivali su njegovu komercijalizaciju.

Nakon UO-a dolazi jedan od ponatijih MMO-a, a to je EverQuest (EQ, http://www.everquest.com). Također baziran na profesijama i klasama. Na početku igre odredite klasu i ona vam određuje što možete raditi, a što ne. Nešto slično Diablu 2. Ukoliko odaberete Barbara, moći ćete puniti samo skilove predviđene samo za njega, što drugi nemaju. Svaki lik ima svoji specifičnih 30 skilova koje razvija tijekom igre, o oni su podjeljeni u 3 podkategorije. Slično nešto imate u EQ-u. Warrior ne može bacati magije, no odličan je u close-combatu, dok Mage ne može nositi oklope no zato ima magije koje su ponekad puno bolje od mača ili sjekire...

Do danas je izašlo 5 ekspanzija za EQ. U pravilu svaka dodaje nova područja (mape, zone, gradove), te nove rase, klase i općenito proširuju sadržaj igre koji se ionako proširuje s mjsečnim up-dateovima.

Nova verzija EverQuest 2 kao i nastavci za ostale igre donose lijepši grafički engine uz dodatna proširenja kao i u ekspanzijama. Također, po prvi put se pojavljuju ogromni creaturi koji ne ''padaju'' tako lako. Naravno, dolazi do orgaiziranja grupa te taktike koja je potrebna za ubijanje dotičnog. Što vam vrijedi 50 mageva kada nijedan ne smije ući u close-combat. Tu je potrebna taktika. Treba složiti što kvalitetniju grupu i sve je spremno za napad. Sada sve ovisi o igračima, jer ako jedan zezne, automatski je zeznuo još nekoliko ljudi, a možda i cijelu grupu. Što mislite kada bi u grupi bila 2-3 healera, a oni uđu u close-combat te poginu. Ko će sada lijećiti ostale. Naravno, sve se to uvježba s redovitim igranjem :). Ova igra imaju moju podršku jer ne trebate imati ko zna kakav internet da biste ju igrali. Dovoljan je dial-up modem, no nije baš jeftin. Pogotovo po skupoj tarifi. No, mnogi po danu rade, a po noći igraju, tako da neće imati prevelikih probleam s tim. Ako baš i imate veliki račun, najisplativiji je uzeti ADSL koji košta između 99 i 400 kuna. Narvno, ovaj za 99 ima najsporiju brzinu i paket od 512 Mb-a, a onaj za 400 je Flat-rate s neograničenim brojem dozvoljenog downloada, tako da možete biti na netu od 0-24h. Šta se tiče brzine i najsporija brzina je oko 25 puta brža od običnog modema, zato molim lijepo...

Ubrzo nakon EQ-a, pojavio se Asheron's Call (AC, http://www.microsoft.com/games/ac). Iako je kao EverQuest MMOFRPG, znatno se razlikuje. AC je igra bazirana na skillovima i favorizira pojedinca u odnosu na grupu. Balans skillova i formule koje rade u pozadini su zaista vrhunski napravljene i najjača su stara AC-a. Svijet u kojem se odvija AC je mnogo lijepši od EQ-a, što creaturima, što vegetacijom. Imate osjećaj kao da ste u nekoj ogromnoj šumi, močvari, planini, ovisno o mjestu, dok u EQ-u to niste imali priliku osjetiti. Kakva je to livada bez ikakog grmlja, drveća, u najgorem sličaju – trave. Moarte imati osjećaj da se negdje nalazite. Svijet se zove Dearth.

Najveća mana ove igre je što nemate neki određeni cilj. Kao i u svakom RPG-u tako i ovdje skupljate XP (experience). No, to vam služi samo kako biste vidjeli koliko je netko jači ili sabiji od vas, iako ne mora značiti. Vidio sam jednog lika lvl 40 koji je sam pobijedio trojicu likova lvl 50. Ogroman debalans koji je ispravljen dolaskom AC2. Uvedene su klase koje imaju određene skillove i više ne postoji toliko razlika između likova istih levela. U jedinici su mogli oba dva biti lvl 40, a da je jedan toliko jači da je to bilo vrlo patetično. Igra je super, no koliko ju god hvalili ne bi ju igrao jer ne nudi ništa spektakularno, bar ne za današnje standarde.

I na kraju dolazimo do posljednje igre za danas, a to je Dark Age of Camelot (DaoC, http://www.darkageofcamelot.com). Nakon AC-a, dolazi pauza  od godinu dana i više niti jedna značajnija igra ne izlazi. Tada se u 2001. godini pojavljuje DAoC. Po mišljenju mnogih, najbolji MMORPG na tržištu, uz naravno nezaobilazni World of Warcraft, koji ću spomenuti kasnije. Već na samom početku birate jednu od tri zemlje u kojoj želite živjeti. To su Midgard (dwarf realm), Hibernija (elf realm) i Albion (human realm). Tu dolazi do masovnih bitaka jer su te tri zemlje u sukobu. Ne možete na jednom accountu napraviti više likova, osim ako ne kupite još jedan no to će vas stajati još 11$ mjesečno, što je oko 50 kuna. Prije je dolar bio jači od Eura i bio je skoro 8 i  pol kuna neko vrijeme. Danas je drukčija situacija. No, ako već imate i taj drugi account na jedno te istom serveru, tada možete vidjeti što neprijatelj sprema. Naravno, to uvodi posebu sliku u igranju, jer igrate za dvije strane, no rijetko ko se odlučuje za to. Normalno, tu su i razni skillovi, klase, rase, profesije, standardni XP i još mnogo toga. Ovu igru sam imao prilike igrati i vrlo je zarazna. Možda zato što ne zahtjeva neku veću novčanu naknadu (oko 50 kuna mjesečno + internet), no isto tako što su tamo većinom stariji igrači koji bi sve dali samo da se udružite s njima i da razbijete neprijatelje. Ako ste željni zabave, besanih noći, dobre zabave, probajte. Moja preporuka...

Sve informacije o MMORPG-ima možete pronaći na www.mpogd.com. S ovim završavam ovaj skromni post. To je tek prvi dio. U drugom dijelu donosim opširnu recenziju World of Warcrafta jer da sad počnem, nisam siguran kad bi završio... pozdrav svim gamerima do slijedećeg posta...